SAVRŠENI, ILI ZAVRŠENI KRUG DRAGANA ČOVIĆA: Čović je toliko brzo vodio BiH u Brisel i Washington, da nije ni primijetio da je završio u Moskvi i Sibiru!

Kolumna

SAVRŠENI, ILI ZAVRŠENI KRUG DRAGANA ČOVIĆA: Čović je toliko brzo vodio BiH u Brisel i Washington, da nije ni primijetio da je završio u Moskvi i Sibiru!

Piše: SENAD AVDIĆ

"Čović je izgubio povjerenje naše diplomacije kao nevjerodostojan i nepouzdan partner i sljedeći koraci će ići prema njegovoj potpunoj izolaciji", kazat će ovih dana u neformalnom razgovoru ambasador u BiH jedne velike i važne evropske zemlje.

Kada se na Božićnom prijemu kojeg je krajem prošle godine organizirao Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, od inozemnih diplomata pojavio samo ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Peter Ivancov, to je ocijenjeno kao "nedvosmislena poruka" koju su organizatoru, Čoviću, uputili oni diplomati koji su propustili odazvati se na njegov poziv. Međutim, koliko je indikativno bilo prisustvo Ivancova, isto toliko je bila znakovita "izočnost", nedolazak, Ivana Del Vechija, veleposlanika Hrvatske u BiH. Del Vechia, dugogodišnjeg karijernog diplomatu, isto večer moglo se vidjeti na Božićnom koncertu kojeg je u sarajevskom Narodnom pozorištu upriličilo Hrvatsko kulturno društvo "Napredak".

U diplomatskoj komunikaciji i praksi neodazivanje stranih diplomata na važne društvene i državne događaje u zemlji u kojoj su akreditirani tretira se kao čin koji nije samo u sferi nepristojnosti i (ne)kulture, nego i ozbiljan skandal. U slučaju bojkota Čovićevog domjenka očito se radi o nečemu drugom- čitkoj, preciznoj poruci, prije svega evropskih i drugih zapadnih zemalja upućenoj Čoviću i onom što on i njegova politika danas reflektiraju. Hrvatski veleposlanik samo je slijedio primjer drugih u BiH akreditiranih diplomata iz zemalja članica Evropske unije, koji su prešutno, ali čvrsto, stvorili nevidljivi diplomatski koridor oko predsjednika HDZ-a. "Čović je izgubio povjerenje naše diplomacije kao nevjerodostojan i nepouzdan partner i sljedeći koraci će ići prema njegovoj potpunoj izolaciji", kazat će ovih dana u neformalnom razgovoru ambasador u BiH jedne velike i važne evropske zemlje.

BRZIM PREKO HERCEGOVINE

Desetak dana ranije različito se komentirao, u BiH, ali i Hrvatskoj, nedolazak Dragan Čovića (kao i bilo koga dužnosnika HDZ BiH) na komemoraciju osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku u Zagrebu. Ono što je uglavnom promaklo je to da se samo dva dana prije tog događaja Čović u Sarajevu sreo sa američkim povjerenikom za Srednju i Jugoistočnu Europu Brianom Hoyt Yeeom i vrhom američke diplomacije u BiH. Koliko je taj, svjedoci kažu vrlo neprijatan razgovor utjecao na Čovićevo nepojavljivanje na komemoraciji Praljku, teško je spekulirati, ono što je vidljivo jeste da je nakon njega bitno "spustio loptu" i omekšao retoriku glede haških presuda. (Isto se može reći i za "naglu" promjenu retorike i ponašanja državnog vrha Hrvatske) Nije uopće čudno što su čak i hrvatski državotvorni novinari nakon što je ambasador Yee nedavno pomenuo "korumpirane političare u BiH, koji ometaju proces reformi", odgonetnuli da je ciljao na lidera HDZ-a.

A sve je sa Draganom Čovićem i njegovim međunarodnim ugledom i proevropskim statusom samo prije dvije godine izgledalo potpuno drugačije. Sredinom februara 2016. kada je u Briselu predao zahtjev za prijem Bosne i Hercegovine za ulazak u EU, Čović je stihijski raspirivao nerealan, ali u osnovi neškodljiv optimizam. "Sredinom naredne godine otvorit ćemo pregovore sa EU, a do kraja 2017. preteći ćemo Srbiju i Crnu Goru na europskom putu", najavljivao je Čović, dok je oko njega nebo nad Mostarom parao raskošan vatromet. "BiH je u Draganu Čoviću dobila svog Roberta Schumana", euforično je svog nekadašnjeg stranačkog šefa promovirao profesor mostarskog Filozofskog fakulteta Zoran Tomić. Propagandni strojevi (ipak je Čović doktor strojarstva!) u Mostaru i Zagrebu patentirali su ispraznu mantru prema kojoj su Hrvati jedini u BiH "promicatelji europskih vrijednosti", za razliku od Srba oslonjenih na Rusiju i Bošnjaka koji su se predali u naručje Turske.

Svako ko išta zna o tehnologiji i medotologiji evropskih integracija, odnosno iscrpljujućoj dinamici pregovora sa EU, Čovićev galopirajući, neosnovani optimizam odbacivao je kao besmislicu. Jedino je dilema bila da li se kod člana Predsjedništva BiH radi o elementarnoj neupućenosti i nesnalaženju, ili svjesnoj igri poznatoj kao "pila naopako" zasnovanoj na brutalnoj razlici između proklamiranog i suštinskog. Tu je dilemu precizno prozreo, otklonio Bodo Weber, njemački profesor, izvrstan poznavatelj balkanskih politika i političara kada je potkraj godine "Čovićevo igranje sa datumima (početka pregovora sa EU) nazvao "lažnim vremenom". Weber je otišao korak dalje pa je Hrvatsku, koja se po nekom teško provjerivom "aksiomu" trudi ubrzati evropski put BiH ocijenio kao "trojanskog konja proširenja koja šteti zagovornicima približavanja BiH Evropskoj uniji".

KO JE OBEZVRIJEDIO "EUROPSKE VRIJEDNOSTI"?

I sam Dragan Čović je ovih dana rezignirano i nevoljko priznao kako je poces ispunjavanja Upitnika Evropske komisije bio tragično spor (usporen) jer je uvjetovan promjenama Izbornog zakona na kojima inzistira HDZ BiH, odnosno on osobno. Nije to Čović morao ni priznavati, i bez toga bi bilo jasno da je, ne samo oko Upitnika, nego i nekih drugih bitnih pitanja iz evropske agende, on opstruirao, odugovlačio, prolongirao koliko god je mogao. A mogao je, vidi se sada, mnogo. Dovoljno se prisjetiti njegove nervozne reakcije iz ljeta 2016. kada je poput uvrijeđene seoske mlade reagirao na dogovor Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića o uspostavi ključnog preduvjeta za pregovore sa EU- Mehanizma koordinacije. "Protiv sam razgovora samo dvije stranke", kazao je Čović, koji je prije toga i nakon tog imao desetine što javnih, što privatnih "bilaterarnih" susreta sa Dodikom.

Dejan Jović, zagrebački profesor, autor nedavno objavljene knjige "Rat i mit", opovrgavajući širom bivše države uvriježeni stereotip kako je "Zapad razbio Jugoslaviju", podsjeća da je tadašnja Evropska komisija (putem svog predsjednika Jacquesa Delorsa) nudila zadnjem predsjedniku Vlade SFRJ Anti Markoviću bezuvjetan ulazak SFRJ u svoje članstvo, plus bespovratnu pomoć od pet milijardi dolara. Taj je prijedlog odbijen na zahtjev Slovenije čije se rukovostvo plašilo da će uđe li Jugoslavija u Evropsku Uniju, Slovenija izgubiti izglede da se osamostali. Jović pravi analogiju sa današnjom Bosnom i Hercegovinom, pa djelovanje Milorada Dodika poredi sa onim slovenačkim: Dodik ne želi BiH u Evropskoj uniji, jer će time entitet RS trajno ostati unutar BiH. Zbog toga, smatra Jović, "zajednički ulazak BiH i Srbije u EU je ključni za opstanak BiH".
Dragan Čović je, kao i u svemu drugom bitnom i strateški projiciranom i ovom slučaju uskladio svoju, odnosno politiku HDZ-a sa Dodikom, odnosno Srbijom, to jeste Rusijom. Neuvjerljive tvrdnje kako tome baš nije tako, nego je suprotno, mogu proći tek kod onih koji, recimo, vjeruju, da su Praljak i Prlić otvarali logore u Hercegovini da "bi sklonili civile od ratnih djejstava", odnosno "da su iskreno bh. Hrvati prihvatili ukidanje Herceg Bosne i integriranje u Federaciju BiH".

Možda je, a da to niko ni primijetio. Dragan Čović, zaista, iskreno, žurno i tvrdoglavo vodio svoju stranku i sebe putem euroatlanskih integracija, prema Briselu i Washingtonu. Ali je na tom putu produžio i završio na drugom, istočnog kraju globusa, u Moskvi, odnosno naftnim poljima Sibira!

 

Izvor

Komentari na tekst (7)
Objavljeno:
Ako vako nastavi crkveni miš gordanče, cijeli će nam Poskok prenijeti na Buku
Objavljeno:
Kako nam je brz na potezu ovaj crkveni miš gordanče. Sad već mora reći je li NDH od Zemuna proširio i do Sibira.
Objavljeno:
Magazin SAFF jednu od najmonstruoznijih terorističkih i antihumanističkih pojava koju svijet pamti ISIL naziva tek “banditima”. Zgodan eufemizam za silovatelje, kasape , teroriste i rezače glava. Možda su i oni dečki iz odreda El Mudžahid, miljenici Alijini iz 7 muslimanske brigade, bili tek samo “banditi” kad su kao bivši pripadnici Armije BIH nasrnuli na WTC? „Nikada im se nemojte predati. Koristite eksploziv, pištolje s prigušivačima, ljepljive bombe. Postavljajte bombe u njihove sudove i na sigurnosne lokacija. To su stubovi tiranije na kojima se nalazi njihov tron.“ uče i potiču sveti ratnici koji su iskustvo i praksu stekli u "patriotsko-aqntifašističkoj i bezgrešnoj najboljoj i najačoj armiji u povijesti svijeta" Na Saffu možete pronači svježe kolumne koji veličaju lik i djelo Mustafe Busuladžića, ustaše, fašiste i antisemita iz 40-ih, kojem je grad Sarajevo, isti onaj grad koji ostatku zemlje filozofira o antifašiszmu, nedavno dao i ulicu i školu, te cijeli niz proturskih tekstova, koji Tursku predstavljaju kao “mati”. Inšalah...
Objavljeno:
S obzirom da su ovo bile "Eksteritorijalne škole u RH" a znamo da su Bošnjaci pretrpili agresiju i fašizam od RH... onda bi mogli uvesti novi pojam : EKSTERITORIJALNA AGRESIJA NA BIH
Objavljeno:
pati skutore!
Objavljeno:
Gogi, zemo, pa nije valjda da se za lijekova nema više. Javi, poslat ćemo zaostaloj braći u djedovini, kad mogu za crkvu, KUD-ove i ostale bezvezarije, pa gdje neću i sunarodnjacima u takvoj potrebi. Dok ne nabaviš nesto izbjegavaj komentare, blamiraš se tužnije nego prije.
Objavljeno:
Čović nema pojma, on svjesno prešućuje logore na teritoriju Hrvatske i opravdane zahtjeve logoraša diljem Dalmacije za nadoknadu štete za stravična mučenja i teror širom Dalmacije.UZP Hrvata nad Bošnjacima nije bio samo u logorima, hotelskom smještaju, u kojem su mučeni i dostavljanju humanitarne pomoći u vidu mudžahedina koje je Tuđman namjerno ubacio u BIH samo da kompromitiše Izetbegoviće. Nego i u pokušaju, udruženom obrazovnom pokušaju učenja mladih Bošnjaka krivoj povijesti i fašistićkoj gramatici. Dokument koji je dostupan, jer je upotrebljen za nastavak školovanja mladih logoraša u mjestima povratka diljem BiH, koji su u Dalmatinskim logorima završili po nekoliko razreda škole na Bosanskom jeziku svjedoči o svirepoj činjenici. Širom Dalmacije Tuđman, u pauzi između dva zločina, organizovao je škole na bosanskom jeziku, kako bi što više izbjeglica iz Bosne pridobio na obrazovanje. A tamo ih je podučavao o bespućima povijesnih zbiljnosti. Logoraši iz Tučepa, Makarske, Brača, Pelješca itd. bili sub brutalno zavedeni. Boravili su u hotelskom smještaju a da nisu ni znali da su to logori i da ih netko muči. “Nekad smo morali učiti i po tri ure dnevno. Stara skuha kahvu, ćale baca na briškule, braoj igra na picigina, starija ekipa uliće ribama na plaži, a ja moram izučavat ća je govoria nekakav Gradaščević, to je bilo neizdrživo” – svjedoči nam preživjela žrtva genocida u Dalmaciji, jedan Bošnjak logoraš koji je tada imao samo 12 godina, danas vlasnik RH domovnice i uposlenik MVP-a RH, dok stoji u redu pred Nobilovim uredom. Pitamo ga – je li to bio logor za djecu sličan Jastrebarskom? Odgovara – Naravno da jeste. Išli su u škole gdje ih se nasilnim metodama učilo da umjesto meko “ć” za svaku rijeć, koriste počesto i tvrdo “ć” iliti č odnosno narodski “ć”. Posljedica toga jeste potpuno promijenja lingvistička struktura danas u Bosni. Mehko ć gotovo je iskorijenjeno. I duh Bosne, taćnije njena metafizika gotovo je izmijenjna do neprepoznatljivosti. Tuđman je uspio odgojiti cijelu jednu generaciju antifašista koji govore i č i ć. Što je to ako nije kulturni genocid. Za koji Haag još nikoga nije osudio. A UNESCO još nije reagovao. Postoji spisak ustaških škola u Ustašistanu gdje su Ustaše na svirepi ustaški način, pokušale poustašiti preko pola milijuna Antifašista iz Bosne. (24 škole na Bosanskom jeziku) Srećom Ćudo Otpora bilo je jače. I pravda je pobijedila. A vrhunac te pravde dogodio se 9/11 2001 u SAD-u. No o tome drugi put.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.